Smije li se odvjetnik u Hrvatskoj oglašavati?
Smije. Obavještavanje javnosti o radu ureda je dopušteno — ograničen je način, a ne sama činjenica. Granica ide između informiranja i nametanja te između opisa i obećanja.
Odakle zabluda — „Mi se ne smijemo oglašavati” rečenica je koju čujemo na gotovo svakom prvom sastanku. Iza nje stoji stvarno pravilo, ali u obliku koji je odavno prestao biti točan. Ured koji vjeruje da mu je sve zabranjeno ne radi ništa; ured koji vjeruje da mu je sve dopušteno prije ili kasnije dobije prigovor. Korisno je znati gdje granica zapravo stoji.
Što je bez spora dopušteno — Činjenični podaci o uredu: tko su odvjetnici, što su završili, kojim se područjima prava bave, gdje rade, na kojim jezicima primaju stranke i kako ih se dobiva. Vlastita web stranica. Profil na Google karti. Prisutnost u imenicima i stručnim publikacijama. Stručni tekstovi i vodiči o postupcima, rokovima, troškovima i pravima. Informacija o cijeni informiranja ili početne konzultacije. Sve to godinama radi većina ozbiljnih ureda i nikome nije sporno.
Gdje je granica — Sporno postaje ondje gdje se iz informacije prelazi u obećanje, a iz opisa u usporedbu. Tvrdnje o ishodu („dobivamo devet od deset predmeta”). Superlativi bez podloge („najbolji ured u gradu”). Usporedbe s imenovanim ili prepoznatljivim kolegama. Pritisak na čovjeka koji je upravo doživio nesreću ili gubitak. Izravno nuđenje usluge osobi za koju znate da joj je pravna pomoć upravo zatrebala. To nisu stilske zamjerke nego stvari zbog kojih ured odgovara.
Kanal ne mijenja pravilo — Isto vrijedi za naslov Google oglasa, za tekst na stranici, za objavu na LinkedInu i za e-poruku poslanu na adresu iz imenika. Pitanje nikad nije gdje je nešto objavljeno nego što je rečeno. Agencija koja vam ponudi „agresivniju” verziju za oglase, jer ih ionako nitko ne čita, nudi vam rizik koji glasi na vaše ime.
Praktično pravilo koje koristimo — Ako tvrdnju ne biste mogli potkrijepiti pred Komorom, ne ide u objavu. Umjesto „najbolji odvjetnik za naknadu štete” pišemo „ured koji se od 2009. bavi isključivo naknadom štete”. Umjesto „dobivamo predmete” pišemo koliko postupak traje, što se prilaže i koliko stoji informiranje. Zvuči skromnije, a radi bolje — čovjek koji traži odvjetnika ne vjeruje superlativima nego podacima koje može provjeriti.
Tko na kraju odgovara — Za sadržaj odgovara odvjetnik, ne agencija. Zato svaki tekst prije objave prolazi kroz ured i zato sporne formulacije rješavamo u nacrtu, a ne nakon prigovora.
Niste sigurni prolazi li ono što već stoji na vašoj stranici? Sporne formulacije jedno su od mjesta koja prolazimo u besplatnom pregledu.
Besplatna analiza