Marketing i Pravilnik o reklamiranju, oglašavanju i web stranici odvjetnika (HOK) — što smijete, a što ne
Većina odvjetnika misli da je oglašavanje zabranjeno, a većina agencija se pravi da pravila ne postoje. Istina je između — i puno je korisnija od oba uvjerenja.

Zabluda s kojom počinje svaki razgovor — „Mi se ne smijemo oglašavati.” Tu rečenicu čujemo na gotovo svakom prvom sastanku. Iza nje stoji stvarno pravilo, ali u obliku koji je odavno prestao biti točan. Obavještavanje javnosti o radu ureda dopušteno je; ono što je ograničeno jest način. Razlika između obavještavanja i nametanja nije stvar dojma, nego nekoliko vrlo konkretnih granica koje se daju popisati na jednoj stranici.
Što je dopušteno — Činjenični podaci o uredu: tko su odvjetnici, koje su škole završili, kojim se područjima prava bave, gdje rade, na kojim jezicima, kako ih se dobiva. Stručni tekstovi i vodiči o postupcima, rokovima, troškovima i pravima. Informacija o cijeni informiranja ili početne konzultacije. Vlastita web stranica, profil na karti, prisutnost u imenicima i stručnim publikacijama. Sve to godinama radi većina ozbiljnih ureda i nikome nije sporno.
Gdje je granica — Sporno postaje ondje gdje se prelazi iz informacije u obećanje i iz opisa u usporedbu. Tvrdnje o ishodu („dobivamo 9 od 10 predmeta”), superlativi bez podloge („najbolji ured u gradu”), usporedbe s kolegama, pritisak na čovjeka u nevolji, nuđenje usluge osobi za koju znate da je upravo doživjela nesreću. U digitalnom obliku iste granice vrijede za naslov oglasa, za tekst na stranici i za objavu na društvenim mrežama — kanal ne mijenja pravilo.
Recenzije su najosjetljivije mjesto — Recenzije nisu zabranjene, ali su najlakši način da ured dođe u nezgodnu situaciju. Naše pravilo je jednostavno: ocjena se nikad ne traži prije okončanja predmeta, nikad se ne nudi nikakva pogodnost za ocjenu i nikad se u odgovoru na recenziju ne otkriva ništa o predmetu — ni potvrda da je osoba uopće bila klijent. Odgovor na negativnu recenziju piše se u jednoj rečenici i nikad u obranu.
Kako to izgleda u praksi — Umjesto „najbolji odvjetnik za naknadu štete” pišemo „ured koji se od 2009. bavi isključivo naknadom štete”. Umjesto „dobivamo predmete” pišemo koliko postupak traje, što se prilaže i koliko stoji informiranje. Zvuči skromnije — a radi bolje, jer čovjek koji traži odvjetnika ne vjeruje superlativima, nego podacima koje može provjeriti.
Tko na kraju odgovara — Za sadržaj odgovara odvjetnik, ne agencija. Zato svaki tekst prije objave prolazi kroz ured i zato sporne formulacije rješavamo u nacrtu, a ne nakon prigovora. Agencija koja vam kaže da se oko toga ne morate brinuti nije vam učinila uslugu — samo je rizik prebacila na vaše ime.


